MilTech

petak, 02.10.2009.

Mali radovi

zbog recenzija opreme postovi blog je privremeno neaktivan

srijeda, 16.09.2009.

Hrvati odbili zapovijed jer nisu imali oružje

Odbijanje zapovijedi jedan je od najtežih vojničkih prekršaja, no prema informacijama kojima raspolažemo, dio vojnika nakon dolaska u Mazar-e Sharif nije dobio svoje puške i zaštitnu opremu

ZAGREB - Prije desetak dana najmanje četiri pripadnika Vojne policije odbila su zapovijed svojih nadređenih u Afganistanu i nisu željela iz Mazar-e Sharifa otići na zadaću jer nisu dobili potrebno naoružanje i opremu, doznaje Jutarnji list. Ovaj incident dodatno je poremetio odnose između ministra obrane Branka Vukelića i načelnika Glavnog stožera generala Josipa Lucića.

Logistički propusti

Naime, Glavni stožer je Ministarstvu obrane zatajio cijeli događaj o kojem su u MORH-u doznali sasvim slučajno nekoliko dana nakon što je izvještaj stigao u Zagreb.

Glasnogovornik Ministarstva obrane potvrdio nam je da je “pri rotaciji 13. i 14. kontigenta pripadnika Oružanih snaga došlo do određenih problema te je ministar obrane zatražio izvještaj o cijelom događaju.

Eventualna odluka o povlačenju pripadnika iz misije ili stegovnim mjerama protiv vojnika donijet će se naknadno”, rekao je Goran Grošinić. Odbio je komentirati informacije da su vojni policajaci u Afganistan došli bez potrebnog naoružanja i opreme, da je došlo do velikih logističkih propusta te da ministar nije na vrijeme dobio izvještaj iz Glavnog stožera.

Odbijanje zapovijedi jedan je od najtežih vojničkih prekršaja, no prema informacijama kojima raspolažemo dio vojnika nakon dolaska u Mazar-e Sharif nije dobio svoje puške i dio zaštitne opreme. Kako se puške i oprema posebno transportiraju, to je ih je trebalo čekati u Afganistanu. No, očito je zakazao sustav logistike Glavnog stožera.

Sukob Lucić-Vukelić

Kako postoje propisi o opremanju u Afganistanu, dio vojnika koji nije imao opremu odbio je otići na zadaću. O cijelom događaju iz Afganistana je poslan detaljni izvještaj u Glavni stožer, no general Lucić očito nije smatrao važnim o tome obavijestiti ministra obrane. U posljednjih 15 dana to nije usamljen slučaj da Glavni stožer prešućuje izvanredne događaje u Afganistanu Ministarstvu obrane.

Ozlijeđena dva vojnika

Naime, prije petnaestak dana u Chaghcharanu su tijekom redovnih priprema za višednevnu ophodnju lakše ozlijeđena dva pripadnika 350. obavještajne bojne iz sastava MLOT-a. Kako nam je potvrdio i glasnogovornik Grošinić, tijekom vježbe bojevnim sredstvima na vježbalištu od okolnog stijenja odbile su se dvije kuglice iz ručne bombe.

Jednog časnika i jednog dočasnika one su ozlijedile u predjelu podlaktice i gležnja. Grošinić tvrdi da su vojnici imali zaštitnu opremu.

Ta dva događaja pokazuju da su odnosi na relaciji ministar obrane - načelnik Glavnog stožera sve lošiji.

Naši vojnici na meti talibana

* Veljača 2005.: Vojni policajac u Kabulu otvorio vatru na automobil koji se nije zaustavio na kontrolnoj točki u Kabulu

* Lipanj 2006.: Patrola u kojoj su bili pripadnici 350. obavještajne bojne napadnuta pucnjavom iz pješačkog naoružanja u blizini Cahghcharana. U pucnjavi uništeno vozilo

* Rujan 2006.: Kod Mazar-i-Sharifa tijekom obuke afganistanskih vojnika hrvatski su se vojnici našli usred jednosatnog sukoba između snaga ISAF-a i talibana

* Studeni 2006.: U Kandaharu u napadu ručnim bacačem lakše ranjen skupnik Goran Špehar

* Svibanj 2007.: Kod Kunduza improviziranom eksplozivnom napravom napadnuta šestorica pripadnika Operativnog tima za mentoriranje i vezu. Nije bilo ranjenih i nije počinjena materijalna šteta

* Srpanj 2009.: Granatama iz ručnih bacača i vatrom iz pješačkog naoružanja talibani napali osmoricu hrvatskih vojnika kod grada Maymana. Vojnici su u trenutku napada bili u dva laka oklopna vozila LMV

* Kolovoz 2009.: Zbog seksualnog uznemiravanja vojnikinja u Hrvatsku vraćen jedan pripadnik Hrvatske vojske

by Jutarnji

| komentari (0) | print | # |

nedjelja, 06.09.2009.

Nova uniforma za američku vojsku u Afganistanu

Ovdje su slike onih 3 njavjerojatnijih koji će zamjeniti ACU uzorak

STRIKE-HOLD BLOG

| komentari (0) | print | # |

srijeda, 26.08.2009.

Ukrajinske specijalne postrojbe - zračnodesantne postrojbe

| komentari (0) | print | # |

Ukrajinske specijalne postrojbe - LAVANDA

| komentari (0) | print | # |

Ukrajinske specijalne postrojbe - antiterorističke

Broj korištenih uzoraka je skoro bez ograničenja, MultiCam, DPM, Flecktarn, KZS, Woodland...

| komentari (0) | print | # |

Ukrajinske specijalne postrojbe - vojnoobavještajna služba

UKRAJINSKI SF - vojnoobavještajne službe

| komentari (0) | print | # |

ponedjeljak, 24.08.2009.

STALKER ESTONIJA 2009

http://www.stalkerzone.eu/

Airsoft događaj u kojem je sudjelovao i jedan igrač iz Hrvatske. Nakon povratka iz Estonije napisao je review eventa:

Uglavnom, sudjelovalo je oko 350 igraca iz Estonije, Rusije, Svedske, Litve, Francuske i, naravno, Hrvatske. A bilo je cetnika, vjerovali ili ne, o tome vise kasnije.

Stalker je kombinacija role playinga i airsofta, a prica je utemeljena na igrici S.T.A.L.K.E.R. koja pak korijene ima u filmu A. Tarkovskog. Ja sam fan filma, igricu nisam igrao - ukratko - u zoni oko Cernobilja dogadjaju se cudne stvari - cudovista, zombiji, radijacija, anomalije... i razne fakcije s raznim interesima pokusavaju ostvariti svoje ciljeve. To za sobom povlaci i razne stilove igranja, pa si je svatko mogao odabrati sta mu se najvise svidja.

Vojska - kontroliraju Zonu, ubijaju cudovista, odbijaju razbojnike i sl. - idealno tko voli milsim
Duty - paravojne postrojbe koje se brinu o znanstvenicima, suzbijaju crno trziste tzv. artefakata i krajnji cilj im je Zonu neutralizirati/unistiti
Freedom - anarhisti, bore se protiv svih fakcija koje pokusavaju uspostaviti bilo kakvu kontrolu nad Zonom
Stalkeri - nezavisni stalkeri, slobodni da se pridruze bilo kome ili organiziraju u grupe ili pak igraju skroz sami
Monolit - kult koji cuva nekakav kristal, pitaj boga, znam samo da su ih svi tamo mrzili i napadali

drugih fakcija nije bilo zbog malog interesa igraca, a treba dodati da je tamo bilo i hrpu posebnih NPC-a, znanstvenika, kurvi, doktora, novinara...

Igra se odvijala na vojnom poligonu Manikku, koji je u osnovi suma s iskopanim rovovima, bunkerima, malo rusevnih zgrada, nekoliko uzvisina, ali prakticki bez ijedne velike cistine, tako da je za airsoft super. Vidljivost je ipak dosta velika jer su estonske sume zimzelene i stabla nemaju razvijene krosnje uz zemlju, nego su vise kao stupovi.
Posebno je trebalo paziti na bodljikavu zicu, bilo je padova, pogotovo u nocnom dijelu igre. Meni je pukla daska pod nogom dok sam pretrcavao rov, srecom, nisam se ozlijedio (ali vidio sam par decki koji su ozbiljno sepali poslije, neki su morali i zavrsiti prije nego sto su planirali), a kao poseban faktor u igri postojala je i radijacija, anomalije i psi-kontrola. Te tri stvari su se primjenjivale preko malog prijemnika s lampicama koji bi zasvijetlio kad se udje u podrucje radijacije, anomalije ili pod utjecaj psi kontrolora.

Ja sam stigao vec dan ranije da se upoznam sa ekipom i da si napravimo kamp. Moram reci da su me Rusi iz mog tima prihvatili kao svoga, sve smo zajedno napravili, unatoc kisi i jakom vjetru digli satore, nabrali drva, pekli kobase na vatri i pili pivo. Lijepa dobrodoslica, nemam prigovora Grin

Ono na sto se ja bas nisam pripremio je klima. Po noci sam se smrzo ko ona stvar, uglavnom zato jer sam slusao savjete domacih koji su navikli na hladnocu, meni ipak treba vise slojeva odjece nego njima. Vrijeme je bilo jako promjenjivo, kisa, pa sunce, pa onda sipi 2 sata, pa onda pljusne ko luda, pa okrene na vjetar, nasem je susjedu sator odletio u jednom trenutku Lips Sealed

Ujutro je uslijedila prijava koja se otegla - organizatori su imali problema s prijevozom opreme tako da prijemnici jos nisu bili tamo (ja sam svoj dobio tek oko 11 navecer). Organizirali smo svoj tim (Duty) i posli u sumu traziti podrucje predvidjeno za nasu bazu. Jedva smo nasli - usred sume, mali splet rovova i bunkera - malo smo jos popravili ono sto se urusilo i onda je uslijedilo cekanje. Pocetak igre je kasnio 5 sati i to je vec bilo malo bez veze, pogotovo sto su neki timovi vec poceli igru jer su sve dobili..
I oko 5 popodne docekamo prvi zadatak - dospio sam u izvidnicki cetveroclani tim sa zadatkom da se probijemo do grada (Novaya Pripyat, grad u igri, naravno) i nadjemo covjeka koji nam moze dati kartu Zone.
I onda, koja akcija!!! Do grada smo uglavnom izbjegavali sukobe, imali smo susrete sa anarhistima koje smo malo poprasili tek toliko da nas ne prate, onda vise puta s cudovistima od kojih smo bjezali kako smo znali, pa sa par grupa stalkera s kojima smo sve rijesili pregovorima i nakon mozda pola sata totalne paranoje bez gubitaka dosli do grada. U gradu je bila demilitarizirana zona, trgovina u kojoj se za igrace novce moglo kupiti municije, bombi, lijekova i sl., znanstvena ispostava, birc, DJ, i ono najvaznije - cure koje su za igrace novce masirale umorne stalkere !!! Cerim se Cerim se
Uglavnom, tako, covjeka nasli, vratili se u bazu, u povratku se susreli par puta sa zombijima i onda sam ostao u obrani da se malo odmorim.
U bazi smo imali posjete neprijateljskih spijuna i novinara, ali nikakve ozbiljne akcije.

Oko 10:30 je grupa od nas 4 krenula prema gradu jer nam se nije javljao niti general niti itko drugi iz tima, a grupa Estonaca je ostala u obrani. Putem smo se razdvojili jer smo naletili na patrolu anarhista, i onda je igra poprimila survival horror karakter. Znaci, noc, ostali smo samo dvojica, bez svjetla, na radiju samo sum - neprijateljskih patrola i cudovista koliko hoces.. Suljali smo se sat vremena preko rovova, mene je netko osvijelio baterijom i onda smo igrali igru zivaca - ja mirujem, a on gleda i tako nekoliko minuta.. na kraju je odustao.. nekako smo se dokopali grada, pa smo se tamo druzili sa ostalim igracima, malo u smislu role playinga, ali uglavnom nevezano za igru.
Tijekom noci je u mom timu uslijedila zestoka pijanka, unatoc zabrani konzumacije alkohola za vrijeme igre, tako da smo jutro docekali desetkovani. Ekipa se unistila cugom i otisla doma Huh?
General je isto otisao doma, ne zbog cuge, nego ne znam zbog cega.. Medik takodjer. Tako da se slijedece jutro Duty sastojao od nekoliko malih grupica i par pojedinaca bez ikakve koordinacije. Ja sam ustao rano, i otisao sam pronaci bazu anarhista. Nisu me skuzili, motao se oko njih oko pola sata, cak sam se posrao u njihov WC, stislo me.. a bojao sam se da me ne ulove dok kenjam Sirast
Bilo ih je vec dosta budnih pa sam krenuo prema bazi, kad tamo samo onaj isti lik s kojim sam se noc prije suljao do grada.
Kad smo ustanovili da nam se tim raspao, krenuli smo sami u istrazivanje i skupili dosta artefakata. Putem smo nabasali na bazu Vojske, a tamo, ljudi moji - Cetnici!!! Dakle, ima jedan airsoft klub u Estoniji koji brije na cetnike (ove iz krajine, ne 2. svjetski) i njihov vozd je bio general Vojske u igri. Avatar na forumu mu je zapaljena hrvatska zastava, onda znate kak lik brije. Mislim, meni nitko nije rekao niti jednu ruznu rijec, ali smo se gledali u par navrata onako u oci, predugo da bi bilo slucajno. Ja sam znao tko je on, a vjerujem da je i on znao tko sam ja. No nije mi padalo na pamet da prvi izazivam sukob, tamo sam dosao igrati...
U bazi Vojske sam se zadrzao kratko, samo da dobijem upute jer sam se malo izgubio (i to sam pitao organizatora, a ne ove..) Onda je uslijedila kriza... promokao sam do koze, ostao sam, sakrio se u malu kucicu da se osusim i odjednom vidim grupu od 10tak stalkera, idu prema meni i ne vide me, ali sam objesio satorsko krilo da se osusi pa su skuzili da nekog ima... uglavnom kad je njih 10 sasulo paljbu po meni jezik mi je proradio nevjerojatnom brzinom i uvjerio sam ih da prestanu pucati, evo ja upravo bio u bazi vojske, imam informacije o broju vojnika, njihovom polozaju, bla, bla, uglavnom, pustili su me na miru i jos se ispricali sto su pucali, jer eto, nisu znali tko sam... bilo je gusto, za dlaku..
Nakon te pucnjave sam uspio naci ostake ostataka svojih i onda smo krenuli, vise iz zafrkancije, u napad na bazu anarhista... nas 5 na njih 30 lol
Priblizili smo im se taman na domet i onda, pazite sad ovo - ekipa sjedi oko satora, bez straze, bez brige i bez naocala Shocked
Nas vodja je viknuo - "vi bez naocala, predajte se" - propade nam element iznenadjenja - naravno nije se nitko predao, nego je uslijedila gadna bitka u kojoj smo izgubili dvojicu, poskidali barem 5 njihovih i onda bjezali koliko su nas noge nosile. Nas trojica prezivjelih smo onda jos postavili zasjedu patroli koja nas je valjda posla traziti i to smo odradili dosta traljavo pa su nas poskidali.
Za mene je to ujedno bio i kraj igre jer sam bio potpuno mokar i prebit od dvije noci spavanja u satoru koji prokisnjava. Otisao sam u "grad", na pivu i masazu, kisa je stala, osusio sam se, spakovao stvari, pricekao jos malo debriefing i krenuo natrag u civilizaciju...

Uglavnom, meni je igra bila vise survival, sto je super, netko se vise bacio na role playing, a netko je igrao klasicni airsoft, bez puno razgovora..

Pogledajte sami:
http://picasaweb.google.com/vadim.woozie/STALKER09?feat=directlink

http://pilt.delfi.ee/ru/album/140583/

http://photofile.ru/users/kitten83/96133018/

autor: zarkoff

nekoliko filmova sa ostalih STALKER događaja

| komentari (0) | print | # |

nedjelja, 23.08.2009.

U Afganistanu poginuo sin SAS-ove legende Paul McAleese

Sin poznatog SAS-ovca John McAleesea koji je bio jedan od specijalaca koji su oslobodili iransko veleposlanstvo u Londonu 1980. je poginuo u četvrtak u Afganistanu.

Otac John McAleese

Sin Paul McAleese RIP

Narednik Paul McAleese je 206. britanska vojna žrtva od početka ratnih operacija na prostorima Afganistana.

Otac poginulog vojnika je poznat u cijelom svijetu kao legenda SAS-a, a široj publici je prepoznatljiv kao jedan od likova u serijalu SAS Survival Secrets koji je samo jedan od serijala o britanskim SAS specijalcima u kojima je svoju stručnu pomoć dao i John McAleese.

The two soldiers were killed following two explosions that happened while they were on a foot patrol taking place in Sangin District, Helmand Province on Thursday morning.

Serjeant Paul McAleese

Serjeant Paul McAleese was born in Hereford on 18 October 1979. He began his Army training in March 1997 and joined the 1st Battalion, The Royal Green Jackets in August. A natural soldier, he rose through the ranks quickly and found his calling in the Sniper Platoon.

As a Rifleman he completed the demanding Close Observation Platoon course before going on to complete the Infantry's gruelling Section Commanders' and Platoon Sergeants' Battle Courses with distinction.

A keen boxer and rugby player, Serjeant McAleese was fit and unbelievably tough. After tours of Northern Ireland, Sierra Leone, Iraq and Kosovo, he had relished life in Afghanistan and had been outstanding as a Sniper Team Commander in Kajaki.

Recently moved to take over as a Rifle Platoon Serjeant following the injury of a colleague, he had excelled on the streets of Wishtan, Sangin and had been at the centre of so many of the incidents of the last few weeks.

One of the best of his generation, Serjeant McAleese was destined for truly great things. He died in an IED explosion on 20 August 2009 whilst helping to secure a key thoroughfare in the Sangin area as part of providing security for the elections.

| komentari (0) | print | # |

subota, 22.08.2009.

Tko je Gilad Shalit?

Gilad Shalit je izraelski vojnik IDF oklopnih jedinica rođen 1986. godine. Zarobljen je 2006. od strane palestinskih militanata na graničnom prijelazu u blizini Gaze. Od tad se nalazi u Hamasovom zatvoru. Vjeruje se da je Gilad još živ.

U napadu u kojem je zarobljen Gilad je pretpostavlja se slomio lijevu ruku i ozlijedio rame kad je njegov tenk pogodio RPG projektil. Dvojica palestinskih militanata kao i dvojica izraelskih vojnika poginula su tokom tog napada.

Gilad pored izraelskog ima i francusko državljanstvo, a nedavno je dobio i talijansko. Sve zemlje ulažu napore u njegovo oslobađanje uz pomoć Europske Unije.

Za njegovo puštanje Hamas zahtjeva oslobađanje palestinskih zarobljenika u izraelskom zatvorima. U nedavnom sukobu u Gazi objavili su da je Gilad ozlijeđen u jednom od izraelskih napada.

Crvenom Križu ne dopuštaju posjetu Giladu.

Jedna od novijih vijesti iz ureda odlazećeg premijera Izraela Ehuda Olmerta objavljeno je kako Izrael neće pristati na bilo kakav dogovor sve dok Gilad Shalit, izraelski vojnik koji je zarobljen 2006. godine ne bude oslobođen od strane Hamasovih vonika.

"Stav premijera je da Izrael ne pristaje ni na kakve razgovore u vezi sa primirjem sve dok Gilad Shalit ne bude oslobođen", stoji u izvještaju iz Olmertovog ureda.

Već duže vrijeme Egipat je posrednik između Hamasa i Izraela oko razmjene izraelskog vojnika te nekoliko stotina Palestinaca koje je Izrael zarobio.

Nekoliko sajteva koji se bave temom Galida:

Habanim.ORG
službeni sajt

Ynet News
vijesti i novosti u vezi Gilata

Blog o Giladu
blog koji se bavi kampanjom za oslobađanje Gilada